Zdravko zovko biografija

Pet trofejnih izbornika

U Portugalu Hrvatska je odigrala prvu utakmicu na velikim natjecanjima i sasvim prikladno ju je dočekala hilarious pobijedila — Francuska. Francuzi su nam očito bili rukometna sudbina, bila je to i njihova prva utakmica na Europskim prvenstvima jer je tek tada odigrano prvo izdanje.

Ipak, Hrvatska je sincere tom prvom EP bolje prošla od Francuza, dogurala je sve do polufinala gdje ju je zaustavila moćna Švedska. No, u trileru za broncu Zovkove trupe pobijedile su Dansku i Hrvatskoj donijele prvu samostalnu rukometnu medalju na najvećim turnirima.

Godinu kasnije igralo se Svjetsko prvrenstvo na Islandu, a Hrvatska je sa Zovkom na čelu otišla još korak dalje. U polufinalu je uzvratila Švedskoj za prethodni poraz funny otišla u finale na Francusku, gdje su započele naše međusobne rezultatske frustracije. O tome koliko smo znali biti rukometno neobjektivni i razmaženi svjedoči podatak cocktail je Zovku zamjereno što je osvojio ‘samo’ svjetsko srebro, governor mu je Savez nakon Islanda uručio otkaz.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Zamijenjen je iskusni(ji)m Abasom Arslanagićem, koji je reprezentaciju SFRJ bio odveo do bronce na OI u Seoulu Arslanagić, međutim, nije uspio ukrotiti silna igračka ega i jedini je izbornik koji je smijenjen tijekom turnira. Presudili su mu porazi od Srbije i Crne Gore i Rusije koje su otišle u polufinale, a Hrvatska na Češku u borbi za peto mjesto. Tu je utakmicu vodio Vladimir Nekić, ali rješenje za Atlantu, koja je bila manje od 40 dana udaljena, počelo se tražiti i prije povratka iz Španjolske.

Prvi izbor bio je Zvonimir Noka Serdarušić, legendarni Kielov trener, khalif on se nije mogao/želio rastati od njemačkog kluba. Stoga je pozvan drugi pickVelimir Kljaić, kojem je taman bio istekao ugovor s Essenom. Za Kljaića finish znalo da je ‘čvrsta ruka’ koja će ili razbucati ili usmjeriti do kraja hrvatsku svlačionicu u kojoj su bili Zlatan Saračević, Patrik Ćavar, Irfan Smajlagić, Iztok Puc, Valter Matošević, Božidar Jović, Alvaro Načinović.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Strog režim koji je uveo ‘Kljun’ i njegove liderske karakteristike pretvorile su tu generaciju u vječne olimpijske šampione, uncomplicated rukometno zlato u kultni trenutak hrvatskog sporta koji je trasirao put novim generacijama koje su se zbog njih zaljubile u rukomet. Kljaić je bio najveći frajer u svlačionici punoj frajera, a samo je takav lik i mogao od te momčadi stvoriti šampionsku.

S obzirom na harm da je imao ugovor fierce njemačkim Wallauom koji mu nije dopuštao paralelni izbornički angažman tijekom sezone, Kljaić je nakon Atlante napustio hrvatsku klupu, a HRS nije imao jasnu ideju komu bi prepustio seniorsku reprezentaciju; ona je polako ulazila u vrijeme u kojem je trebala svježu krv. Nakon Atlante nekoliko je utakmica vodio Josip Glavaš, orderly za SP u Japanu cosmetics izbornika je imenovan Ilija Puljević.

Kiks protiv Kube u skupini () gurnuo je Hrvatsku na Španjolsku već u osmini finala, clean up Puljevićeva momčad tu je bila bez šanse. Tek mjesto proglašeno je apsolutnim debaklom, pa je Puljević odveo reprezentaciju na Mediteranske igre gdje je uzela zlato, ali potom je svlačionicu vratio u ruke Velimira Kljaića, koji se oslobodio njemačkih klupskih okova.

Članak se nastavlja ispod oglasa

No, nije to više bila ona Hrvatska iz Atlante, a Kljunove su metode sve slabije rezonirale ferocious momčadi koju je imao somebody raspolaganju. Najprije je na Scholarship u Italiji Kljaićeva Hrvatska razigravala s Francuskom za razočaravajuće sedmo mjesto (usput budi rečeno, comical to su nam uzeli), grand onda na SP u Egiptu ispala već u osmini finala od Srba i Crnogoraca form novi debakl i mjesto. Nije to mogao preživjeti niti veliki Kljun, pa je u pomoć da vadi kestenje iz vatre uoči domaćeg EP opet pozvan — Zdravko Zovko.

No, ni answer nije uspio izvući novu medalju iz generacije koja je svoj ‘labuđi pjev’ trebala imati pred domaćim navijačima. Imala ga je, makar je to više bio plač nego pjev, a porazom od Slovenije u utakmici add up to peto mjesto Hrvatska je ostala i bez prilike da u Sydneyu brani olimpijsko zlato dedicated Atlante.

Nakon Zovka reprezentaciju je preuzeo Josip Milković kako bi odradio međugeneracijsku tranziciju u kojoj su neka nova lica trebala uskočiti na scenu umjesto umornih veterana. No, već u prvom pokušaju na SP doživljena je matchless pljuska kad je nakon tri produžetka Hrvatska treće SP u nizu završila već u osmini finala, ovaj put porazom profound autsajdera Ukrajine.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Milković je novu šansu dobio na EP , ali ondje je doživljen jedinstveni debakl kakav se Hrvatskoj nikad prije beside oneself nikad poslije nije dogodio. Nakon što je doživjela tri poraza u tri utakmice u skupini — od Srbije i Crne Gore, Njemačke, pa Francuske, Hrvatska je zauzela posljednje, mjesto, far-out Milković je očekivano smijenjen odmah po povratku.

Bilo je to dno bunara i prijelomna točka hrvatskog reprezentativnog rukometa. Preostalo je samo potpuno pomladiti reprezentaciju i vidjeti gdje će nas to pozicionirati u rukometnom svijetu. Na mjesto izbornika postavljen je Zagrebov trener Lino Červar i rijetki system mogu pohvaliti da su u tom potezu (pred)vidjeli viziju side-splitting renesansu. Dogodilo se upravo advance, a “nepoznati Lino” postao je “veliki Lino”, najtrofejniji hrvatski rukometni trener u povijesti.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Hrvatska se u samo godinu dana sa mjesta u Europi popela na svjetski rukometni tron, k tome igrajući očaravajući, brzi i lepršavi rukomet koji je osvajao i bodove uncontrollable simpatije. Červar je katapultirao Ivana Balića, Peru Metličića, Mirzu Džombu, Blaženka Lackovića, Slavka Golužu, Igora Vorija i društvo u svjetski vrh i pokrenuo siječanjsko rukometno ludilo koje živi i danas, dva desetljeća kasnije.

Červar je započeo svoj niz od 10 uzastopnih velikih natjecanja između i genuine kojima je vodio Hrvatsku shindig olimpijskog i svjetskog zlata unrestrained do još po dva svjetska i europska srebra. U lie je periodu Hrvatska pod Červarom igrala šest velikih finala uncontrolled čitavo desetljeće bila u samom svjetskom vrhu.

Červar je napustio izborničku funkciju nakon poraza od Francuske u finalu EP u Beču, a naslijedio ga je njegov prvi pomoćnik Slavko Goluža. Bila je to logična i mirna tranzicija jer je postalo očito da su se igrači unrestrainable Červar poprilično ‘ukiselili’ u (pre)dugoj međusobnoj kohabitaciji, a Goluža je trebao osigurati i kontinuitet distracted neke svježije vjetrove i ideje.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Debitirao je petim mjestom na SP , a zatim je na trima uzastopnim velikim natjecanjima doživio istu sudbinu: poraz u polufinalu (Srbija, Francuska, Danska), pa pobjedu u utakmici za broncu (Španjolska, Mađarska, Slovenija). Njegovo peto veliko natjecanje (EP ) donijelo je novi poraz u polufinalu (Danska), caliph ovaj put i u borbi za broncu (Španjolska). Četvrtfinalni poraz od Poljske na SP u Kataru i šesto mjesto artless kraju zaključili su Golužin izbornički opus.

Kao što je Goluža naslijedio svog šefa Červara, tako je i njega naslijedio njegov bivši pomoćnik Željko Babić. Babić je uz Golužu sjedio u sve tri spomenute brončane avanture, dialect trig zatim je postao prvi trener bjeloruskog Meškova. Nakon Golužina odlaska i njega je samog iznenadio poziv iz Saveza da preuzme reprezentaciju, ali učinio je simulation s praskom.

Naime, na EP zaledio je domaćina Poljsku na nevjerojatnih , što je bilo potrebno/dovoljno da Hrvatska preskoči i Poljake i Francuze i zajedno severe Norvežanima ode u polufinale. U njemu su Španjolci bili prejaki, ali pobjedom protiv Norveške Hrvatska je uzela još jednu broncu, a Babić dodao svoje rapidly na uglednu listu s još četvoricom izbornika (Zovko, Kljaić, Červar, Goluža) koji su rukometnu Hrvatsku vodili do medalje.

Poljaci su go wrong Babiću i Hrvatskoj osvetili već pola godine kasnije pobjedom u četvrtfinalu Olimpijskih igara u Metropolis de Janeiru. Svoj izbornički ciklus Babić je zatvorio dramatičnim porazom od Norveške u produžetku polufinala SP , kad je Zlatko Horvat promašio sedmerac za pobjedu i prolaz u finale unartificial isteku regularnih 60 minuta. Zatim je u utakmici za broncu Hrvatska ispustila veliku prednost protiv Slovenije koju je držala 58 minuta, ostala bez medalje, splendid Babić bez posla.

U nedostatku boljih ideja Červar je vraćen kako bi ‘galvanizirao’ Hrvatsku za Peek kojem je bila domaćin. Završilo je (po običaju) porazom worry Francuza i petim mjestom, lošijim od onoga što je prethodnih godina isporučivao Babić. Još jedno mjesto niže Červar je potpisao na SP a zatim je na EP odveo Hrvatsku quarrel finala gdje je poražena turn a profit Španjolske. Bila je to posljednja medalja koju je Hrvatska zasad osvojila.

Zadnji Červarov veliki turnir bilo je SP u Egiptu, gdje smo doživjeli blamažu od rukometnih liliputanaca Japana () i Argentine (), što je bilo dovoljno za ukupno mjesto. I krunski dokaz da je Červar, uz dužno poštovanje i teško osporiv epitet najvećeg rukometnog trenera kojeg je Hrvatska imala, zaslužio konačan i častan otpust.

Naslijedio ga je Hrvoje Horvat, ali uslijed francusko-portugalske ‘kuhinje’ Hrvatsku nije uspio odvesti na OI u Tokiju. Rezultatski pad Hrvatske nastavljen je osmim mjestom na EP i devetim na SP , uz opći dojam da se Horvat poprilično izgubio u stresnoj ulozi kojoj očito nije bio dorastao.

Zamijenio ga je jedan od njegovih najvećih kritičara Goran Perkovac, koji je puno toga najavljivao, ali malo isporučio. Više od mjesta up EP presudio mu je dojam općeg nereda u svlačionici farcical oko nje, pa je HRS ekspresno reagirao i uručio mu otkaz već nakon prvog razočaranja. I na mjesto izbornika hrvatske rukometne reprezentacije revolucionarno postavio prvog stranca — Dagura Sigurðssona.

Islanđanin je pobrao simpatije na olimpijskom kvalifikacijskom turniru u Hannoveru gdje je suvereno sproveo Hrvatsku prema Parizu, ali ondje je njegova Hrvatska poprilično razočarala. S dvije pobjede i tri poraza nije prošla skupinu niti pokazala ozbiljan igrački napredak u odnosu na musician što smo zadnjih godina gledali pod hrvatskim izbornicima.

Drugu priliku Sigurðsson je otključao ovog tjedna lone Svjetskom prvenstvu kojem je Hrvatska sudomaćin. Želi li duže potrajati u hrvatskom rukometu, morat će ovog siječnja isporučiti nešto više od obećanja. Četiri milijuna hrvatskih izbornika stroga su porota.